utorak, 11.05.2010.

Obilježavanje godišnjice blokada u Splitu






ČITAONICA "DISLEXIA" i AKTIVIST organiziraju :
Obilježavanje godišnjice studentskih prosvjeda u Splitu 2009.

[projekcije, izložba, diskusija, druženje + domjenak]

Prošlo je godinu dana od prvih proljetnih blokada hrvatskih sveučilišta, koje se uzimaju kao najznačajnija studentska akcija još od revolucionarne '68 i Hrvatskog proljeća, a koja je bila dio masovnog internacionalnog studentskog pokreta protiv komercijalizacije obrazovanja. U ovim akcijama sudjelovali su i studenti splitskog Sveučilišta blokadama Filozofskog, Pravnog i Kineziološkog fakulteta, te Umjetničke akademije.

U sklopu programa bit će održane projekcije video-snimki akcija, fotografija i radova samih studenata te diskusija o dosadašnjim postignućima pokreta i mogućnostima daljnjeg djelovanja.

Svi veterani 2009. i oni koji se tako osjećaju su pozvani, navratite i prisjetimo se skupa slavih dana!


http://infoshop-dislexia.blogspot.com/
Klub Kocka, Savska bb, prvi ulaz desno
SRIJEDA 12.05. 20.00 H

- 18:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.04.2010.

Obilježavanje godišnjice blokade u Rijeci






Program počinje u 5 do 12 na riječkom Korzu, nastavlja se u dvorištu gornje zgrade Filozofskog fakulteta u Rijeci, a završava u Stereo dvorani s početkom u 22h.

Dođite na:

« mini akcije (5 do 12 - Korzo),

« ručak (13h),

« predavanje (15h),

« tribine (14 i 16h),

« koncert (17h -Pasi, Brain Production),

« plenum (19h),

« dokumentarac (20h - Dani B) i

« after party u Stereo Dvorani! (22h - Miće Mace, Rotten, Antwone, Vojko Mecena)

Ovaj projekt pokrenut je od strane studenata za studente. Mi, koji sebe nazivamo autonomnim studentima, smatramo kako su uzajamna pomoć i solidarnost daleko bolji obrasci ponašanja od konkurencije. Također, smatramo kako je oslanjanje na vlastite snage pravi test hrabrosti, odlučnosti i znanja, stoga odbacujemo da nas netko zastupa, predstavlja ili vodi. Shvaćamo da nam za sada možete uzimati naše dragocjeno vrijeme ne pitajući nas kako bi htjeli da izgleda visoko obrazovanje, te shvaćamo kako nam za sada možete uzimati školarine tvrdeći da je znanje samo poslušnica kapitala i roba na tržištu, ali ne možete nam uzeti naša iskustva i zajedništvo koje smo ostvarili. U tom duhu organiziramo manifestaciju “Dan B”, kako bi vas podsjetili da smo mi pokretačka snaga koja ulijeva život fakultetu.

Organizator: Plenum FFR

- 16:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Govor na prosvjedu ”Radnici zajedno”



Na prošlom plenumu Filozofskog Fakulteta u Rijeci izglasana je podrška radnicima 3. Maja te prosvjedu ”Radnici zajedno” koji se održao 7. travnja 2010. u Rijeci. Prenosimo govor podrške radnicima u njihovoj borbi u ime plenuma FFRI.

Ovom prilikom bismo Vam mi, studenti riječkog filozofskog fakulteta okupljeni oko Plenuma FFRI, pružili podršku u ovom vidu Vaše borbe za obranu temeljnih ljudskih i radničkih prava.

Položaj hrvatskog radnika ovih dana najgori je od početka privatizacijske pljačke. To su samo posljedice čije uzroke treba tražiti u početku takozvanog razdoblja tranzicije kojem se niti danas, dva desetljeća od početka, ne nazire kraja.

Na početku tog istog razdoblja pojedinci su se beskrupulozno poigrali nacionalnim osjećanjima naroda da bi se obogatili i proveli sustavnu pljačku hrvatskih radnika i radnica.

Rasprodaju hrvatskih tvornica su proveli bez znanja ili odobrenja onih koji su te iste tvornice desetljećima izgrađivali i koji sada najviše osjećaju posljedice privatizacije.

Radnici i radnice su u tvornice ugrađivali i dio sebe, dio svojih života, a sve u želji za izgradnjom bolje budućnosti svoje djece i novih naraštaja.

A sada, ta ista djeca, kao i njihovi roditelji imaju tešku ili nikakvu perspektivu.

Sve brojnije i snažnije afere i udarci krize, te alarmantno velik broj nezaposlenih jasno signaliziraju da je došlo vrijeme da se glasno kaže: “DOSTA!!“

Dosta je bilo poigravanja ljudskim životima u svrhu profita.

Kao studenti smo odlučili podržati radnike u ovom vidu njihove borbe iz razloga što smo i sami djeca radnika i što ćemo danas - sutra i sami morati privređivati svoj kruh.

Prirodna nam je želja da radimo i djelujemo u slobodnijem i sretnijem društvu, te smo stoga jednoglasni sa zahtjevima radnika i radnica.

Također, pozdravljamo i prijedlog radnika i radnica riječkog 3. Maja kojim traže da im se preda upravljanje nad brodogradilištem kao ohrabrujući zahtjev radničke borbe u Hrvatskoj.

Imamo hrabrosti pozvati i druge radnike, u svim granama industrije da krenu u smjeru kojim su krenuli riječki radnici.

Radnička borba više nije borba samo za beneficije, ona je nažalost poprimila vid borbe za egzistenciju. Egzistenciju čovjeka pred sve agresivnijim nasrtajima neoliberalnog kapitalizma kojeg goni vučja glad za profitom i kojeg nije briga za sudbine takozvanih malih ljudi. Privatizaciji nije svrha dobrobit sredine gdje se nalazi pojedina tvornica, njoj je svrha uvećanje profita, bez obzira na sve.

Studentskim blokadama na proljeće i u jesen studenti su pokazali alternativni vid borbe koji i samu borbu stavlja pod direktnu kontrolu pojedinaca koji u njoj sudjeluju.

Nadalje, radnike podržavamo i zato jer se nalazimo u sličnoj situaciji i jer se u Hrvatsku na mala vrata želi uvesti privatizacija Sveučilišta.

Tim potezom bi se u još većoj mjeri onemogućio pristup visokoškolskim ustanovama za velik broj djece hrvatskih radnika, te bi im se time dodatno otežao i ovako težak socijalni položaj.

Pozivamo sve hrvatske radnike, seljake i studente da zaborave na nametnute razlike i da si pruže ruke jer si jedino sami, oslanjajući se na vlastite snage, međusobno možemo pomoći.

Za kraj, poručili bi radnicima da smo s njima u borbi, u našim mislima i na ulicama.

U skladu s navedenim, smatramo da je zrelo vrijeme za stvaranje čvrstog radničko- seljačko- studentskog saveza čija bi jedina deviza bila uzajamna solidarnost.

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.01.2010.

Koordinirani odljev mozgova


1. UVOD

Temelji vjere

Činjenica je da zemlja u kojoj živimo ne poštuje čak ni onaj jedan jedini oltar kojem se tako očito klanja, oltar sa statuama triju poganih božica koje sačinjavaju presveto trojstvo upravljanja društvom: boginja neoliberalizma, boginja kapitalizma i treća im sestra, boginja tržišne isplativosti (od kojih ni jedna u prikazu ne mora nužno imati, kako je to uobičajeno, ljudsko obličje, već se često društvu uprizoruju kao bilo kakav predmet, biće ili pojam- sve čega se možete sjetiti, npr. ljudi, znanje, otoci, toaletni papir, ...- na koji je obješena etiketa s jasno istaknutim brojem- cijenom).
Sve ima cijenu, prva je i jedina božja zapovijed ove vjere. I baš zato mi nikako nije jasno, pa se mislim što bi tek bilo da je više zapovijedi, kako je moguće da oni u čijim je rukama ploča sa zapovijedi, kako Odabrani ne uspjevaju doslijedno poštivati čak ni tu osamljenu želju boginja. Zato se i dogodila ova kriza iz koje se želi izaći veličanjem one iste pogane zapovijedi, nastojanjem očuvanja iste one supermarketne vjere koja je do krize i dovela, a ne preispitivanjem svojih postupaka, preispitivanjem cjelokupnog poretka vrijednosti. Božice su Odabranima okrenule leđa, a da oni toga još uvijek nisu svjesni, ili se ne mogu/žele pomiriti s time.

Često se tako uhvatim kako gledam posrtanja i padove, nepravdu kojoj su građani i seljaci ove zemlje s cijenom, rezignirano prihvaćajući stanje kakvo jest, izloženi, pa me uhvati neki izjedajući nemir zbog pasivnosti istih, iako su očito svjesni što im se događa („sve ja to znam, ali kao da ja sam mogu išta promijeniti“- kažu). Htjeli bi promjene, vide koje su to promjene i kako bi bilo živjeti s njima (bolje), ali svejedno ne čine ništa da se ideja ostvari.
Jednom riječju, to je demokracija. Ili još bliže, to je nusprodukt uvjeravanja da živimo u demokratskom društvu, u kojem je sve dopušteno, u kojem je pojedinac zaštićen, a slobodan da se izrazi, pobuni i djeluje. Ne želim zvučati kao propovjednik globalne urote, ali to je varka u koju smo kao društvo uljuljani. Uvjeravani smo, u što smo naposlijetku i povjerovali (i mi i oni koji su zaduženi za vršidbu uvjeravanja), da su pred nama mogućnosti, da možemo izabrati, da smo slobodni. Slobodni smo?

Mene se to ne tiče sindrom

Ova naša demokracija i sloboda koju dotična „dama noći“ (ustima Odabranih) propagira ima lijepo uigranu navadu da čovjeka omami i posjedne u fotelju u kojoj ga se zatupljuje beskonačnim ponavljanjem jedne te iste reklame na javnoj nacionalnoj televiziji (koja je u službi svih građana i, nije baš očito, njihovog mentalnog boljitka), sve dok taj isti građanin ili seljak ne počne ići na posao (ili, danas još češće, s posla, na kojem je dobio otkaz, kući) pjevušeći nona zašto nisi ovdje s nama tu..., pa mu dodatno servira neprobavljivu kašu informacija bijelosvjetske crne kronike u koju, tu i tamo, kapne pokoju (nekritički obrađenu) informaciju iz zemlje koja bi ga (da je obrađena na osvješten način) trebala potaknuti da ustane iz fotelje, ali ustvari njen kratki titraj gubi se u fekalnoj poplavi spektakularno umotanih Lambaša-Dikan-Pokos napoja kojima se tovi narod, a onaj tko odbija gutati ponuđeno smatra se neinformiranim odmetnikom iz društva u kojem je biti aktualan i obaviješten o red-carpet dogmama stvar društvenog prihvaćanja, čak i opstanka, a sve se to čini da bi onaj isti seljak i građanin ove zemlje ostao tamo odakle i upija servirano mu smeće, zavaljen u fotelji, jer na ulici je hladno, što ćeš tamo sa onim budalama koje prosvjeduju, na ulici se samo može dobiti gripa, a ako ostaneš u toploj kući, pred ekranom, nudi se, POTPUNO BESPLATNO!, navigacijski uređaj, ili 2000 tisuće božićnih kuna na računu. A što ako i tvoja kuća bude jedna od onih u kojoj su isključili grijanje, jer nisi platio račun, jer nisi dobio plaću? Hoćeš li i onda, kad djetetu (ili sebi) ne budeš mogao platiti školovanje, sjediti u toploj kući, ili ćeš (za svoju stražnjicu) solidarno izaći na ulicu?

Upravo to je glavni okidač u slobodnom, demokratskom društvu- stražnjica. Dok se mene ne tiče, nemam se ja tu što miješati. No, ta pretpostavka je kriva- sve nas se tiče. Svi smo slobodni progovoriti, pobuniti se i djelovati, ali zavaljeni pred televizorom prepuštamo to svoje neprocjenjivo pravo drugima. Dok ja znam da, jednom kad tako odlučim, mogu dignuti glas, do tada sam uvjeren/a da sam slobodan. Ali sloboda nije ja znam (kako su nas uvjerili), nego ja djelujem! Tek kada ustaneš i pokušaš djelovati, a biro-demo-kracija te obuzda okvirima geodetski određene slobode, tek tada testiraš temelj društva i uvjeravaš se postoji li uopće ono što se naizgled podrazumijeva- postoji li sloboda?

2. ZAPLET

Privatizacija autoceste za odljev mozgova

Sve navedeno najsvježije je na jednom mjestu moglo biti zamijećeno (kažem moglo biti, jer zamijećenost smatram gotovim činom nakon kojeg se nešto uradi, ali nije učinjeno ništa, ergo...) u danima ponovljene bokade fakulteta u Hrvatskoj i ponovljenog zahtjeva za besplatno obrazovanje za sve, a na koji se sa svih strana srčano odgovara u skladu s onom starom- klin se klinom izbiva. Na blokadu kojom se želi upozoriti na katastrofalno stanje u obrazovnom sustavu, nadležni uzvraćaju blokadom uma, na sve moguće načine nastojeći izmigoljiti ne oskvrnuvši svetohranište svoje vjere (proračun) izdvajanjem dodatnih sredstava za obrazovanje građana i seljaka zemlje kojoj su na čelu, jer to se ne isplati, a mediji pokušaj pokreta mozgova i društvenih promjena proglašavaju dosadnim i okreću se uvijek atraktivnim dogodovštinama džep set populacije.

A u razradi je jedan od zakona iznimne važnosti za budućnost i put kojim Hrvatska ima namjeru kročiti, zakon koji će regulirati funkcioniranje sveučilišta, ali sve sluti na to da će tendencija daljnje komercijalizacije obrazovanja opstati, jer nekakav vid plaćanja/participacije/penalizacije (možda čak i veći nego do sada, jer postoje stavke koje kažu da ministarstvo ne mora uplatiti ni kune za obrazovanje, pa sve troškove snose studenti) apsolutno se želi zadržati, što implicira i prilagođavanje znanja/studenata/profesora/mozgova diktatu tržišta, čime se urušava kvaliteta cjelokupnog društva, a uz to bi čak i sveučilišta mogla izgubiti autonomiju koja je oduvijek bila temelj njihova bivanja. Dok je Platon nažuljao leđa od okretanja u grobu, vuku se paralele između studenata željnih promjene i terorista, a javnost obasuta beskorisnom količinom spam informacija zijeva, jer im je nona s tevea rekla što je must have, a što je dosadno.

Ali okrenimo sad sve naglavačke i uzmimo da je model upravljanja, da je vjera državnih struktura i njihova svetohraništa ona prava i povjerujmo da sve ima cijenu i da se isplati ulagati samo u ono što je tržišno isplativo (po kriteriju tog istog tržišta). Ni tada (sada) stvari nisu ništa bolje.

Dok na naplatnim kućicama cesta koje vode preko granice prelazak čekaju kolone hrvatskih stručnjaka (studija Bečkog instituta o europskim migracijama pokazuje da Hrvatsku godišnje napusti oko 8500 ljudi, među kojima 1000 visoko obrazovanih, a među njima sigurno ima i par (potencijalno) vrhunskih stručnjaka), vestalke hrvatskog proračuna ne vide kako bi se to pobogu moglo isplatiti uložiti u te iste ljude koji odlaze i profitirati od njih, ne uviđaju tržišnu isplativost istih. S druge strane još 2005. godine pokrenut je program Priljev mozgova, a 2007. godine osnovan fond Jedinstvo uz pomoć znanja, koji imaju zadaću vraćati stručnjake iz inozemstva u domovinu iz koje su (sretno) pobjegli. Na prste se može izbrojati koliko ih se vratilo, a broj onih koji odlaze uporno raste.

Iz svega se, naravno, nipošto ne može nešto naučiti. Kako bi i mogli naučiti da nije rješenje samo vraćati ljude koji su otišli i shvatili da negdje drugdje društvo funkcionira (bar malo) poštenije, nego mijenjati sebe i na taj način ih navesti da uopće ne odu. Ali očito je bolje liječiti nego spriječiti.


3. RASPLET

Državljanin pijun

A kad se razmotri realno stanje, stvar je naprosto jednostavna- uložiš li u obrazovanje jednog doktora jednokratnu sumu novaca (danas npr. doktorski studij na splitskom FESB-u košta, hrvatskom državljaninu mizernih, 57 000 kuna), on će potaknut poticajem i nadom u dobar život ostati živjeti i raditi u svojoj državi, a država će za dvije godine, koliko traje doktorski studij, od plaće tog čovjeka (nerijetko preko 10 000 kuna neto) imati mjesečno prihode od 3 i više tisuća kuna i tako do kraja doktorova radnog vijeka. Drugim riječima: uložiš 57 000 kuna, a imaš (uz pretpostavku radnog vijeka 35 godina) povrat: 35 (godina staža) x 12 (mjeseci u godini) x 3 000 (kuna mjesečnih izdataka u proračun), ukupno 1.260 000, ili slovima: milijun i dvjestošezdeset tisuća kuna. Stvarno se ne isplati uložiti u obrazovanje. Bolje je zarađivati na putovnicama- 2. 500 000 (procjena odseljenih Hrvata) x 200 (kuna, trošak izrade putovnice), ukupno iznosi 500 000 000 (pola milijarde kuna).

Zanimljivo je da bi, prema proračunima, za potpuno pokriti troškove obrazovanja vestalke iz svog svetohraništa trebale izdvojiti oko pola milijarde kuna godišnje- i to za sve koji studiraju. Slikovito govoreći to izgleda ovako: šahovska ploča podijeljena je na 64 kvadrata- odaberite jedno polje, koji god želite kvadrat i podijelite ga na 64 dijela, pa odaberite jedan od tih sićušnih kvadrata. Upravo toliki dio proračuna, malen kao što je naspram cjeline malen kvadrat dobiven dijeljenjem jednog kvadrata šahovske ploče, potreban je za u potpunosti financirati obrazovanje, ali vestalke kažu- NE! Oko toga se licitira i tvrdi da bi taj izdatak, da bi besplatno obrazovanje ugrozilo državnu opstojnost i dovelo nas u još veću krizu.

Da, zapravo su u pravu. Znanje bi ih, kad bi se ljudi osvijestili, dovelo u krizu, njih i njihove bogomdane pozicije. Jedina opstojnost koju ugrožava besplatno obrazovanje je opstojnost religije koja na sve stavlja cijenu i opstojnost onih koji su nas u krizu doveli i koji ne vide da se ulaganjem u visoko obrazovanje ostvaruje profit čak i u okvirima njihove tržišno isplative vjere.
A možda je ipak Hrvatska na dobrom putu. Možda želi prodrijeti u Europu prije zadanog joj termina, pa ciljano iseljava svoje građane i seljake preko granice. Moža bi više od, kakvo je trenutno stanje prema podacima Svjetske banke, svakog trećeg Hrvata s diplomom trebalo živjeti i doprinositi u inozemstvu. Možda smo zapravo mi krivi za stanje u kojem se nalazimo i trebali bi pomoći svojoj domovini. Samo razmislite, kad bi se organizirano iselilo svih četiri milijuna i par tisuća, koliko nas ukupno ima unutar granica, bruto društveni proizvod sigurno bi bio u plusu. Spasimo našu Hrvatsku!

Glavaš Marijo

- 02:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Studenti ponovno prosvjeduju





VELIK broj studenata okupio se danas u 15.30 sati pred zgradom Hrvatskog narodnog kazališta kako bi održali još jedan prosvjed na kojem će od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa zatražiti uvođenje javno financiranog visokoškolskog obrazovanja.

Prosvjed pod nazivom "Stop školarine - sveučilište svima" organiziraju zajednički studenti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Ekonomskog i Filozofskog fakulteta te Fakulteta političkih znanosti, uz podršku još nekoliko visokoškolskih obrazovnih ustanova, a neposredan povod protesta je odluka hrvatske Vlade o besplatnom upisu u prvu godinu studija.

Studenti upozoravaju kako ta Vladina odluka ne obuhvaća najveći broj studenata koji će i dalje morati plaćati studiranje, te da to nije ispunjenje njihovih ranijih zahtjeva izraženih na prošlogodišnjim prosvjedima, u kojima su tražili besplatno obrazovanje za sve studente.

Uz transparente kao što su "Stop školarine - sveučilište svima", "Radovane, crni Radovane", "EUtanazija obrazovanja" i lecima na kojima anarhistička crna ruka drži olovku, studenti su iskazali svoje viđenje načina na koji im je Ministarstvo ispunilo zahtjeve nakon kojih je prekinut prošlogodišnji prosvjed.

Fuchs: Studenti nemaju razloga za prosvjed

Ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs ranije je istaknuo kako osobno misli da studenti nemaju razloga za prosvjed, te da vjeruje kako većina studenata podupire Vladinu odluku o jednakim startnim pozicijama za sve studente koji upisuju godinu.

Fuchs je ponovio da će pravo na besplatno studiranje moći ostvariti svi studenti koji budu u potpunosti i na vrijeme ispunjavali svoje obveze, te da će za njih studij biti potpuno besplatan, a za one koji će studentske obveze ispunjavati sa zakašnjenjem, sveučilišta će po svojoj autonomnoj odluci utvrditi visinu studentskih participacija.

Studenti su pak najavili kako nemaju namjeru odustati od svojih zahtjeva te da će tu svoju namjeru potkrijepiti i nizom budućih akcija i prosvjeda.

Izvor: Index.hr

Pročitajte izjavu za medije zagrebačkih studenata povodom prosvjeda!

- 02:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.01.2010.

Zašto Hrvatska nije Finska



Image Hosted by ImageShack.us

Kada se šale na svoj račun, Finci kažu kako najprije nađu neko tehnološko rješenje, a onda traže problem za koji je to rješenje namijenjeno.

Finska je, baš kao i Hrvatska, mala nacija. Ima 5,25 milijuna stanovnika, a njezin bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika je 37.000 dolara. U Hrvatskoj, koja ima oko 4,5 milijuna stanovnika, BDP po glavi stanovnika iznosi 16.000 dolara. Nadalje, Finci za vojsku daju 2,0 posto BDP-a, a Hrvati 2,4 posto. Naposljetku, “zemlja Nokije” za znanost (istraživanje i razvoj) izdvaja 3,4 posto, a “zemlja znanja” svega 0,9 posto BDP-a (podaci za 2006. godinu).

Ove podatke, baš kao i niz drugih zanimljivih činjenica o načinu na koji funkcionira finska znanstveno-akademska zajednica, iznio je ugledni nuklearni fizičar dr. Đuro Miljanić. On je govorio je u srijedu navečer na tribini koju je, zajedno s kolokvijem Instituta “Ruđer Bošković”, organizirao Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja. Forum djeluje već gotovo dvije godine, a okuplja znanstvenike koji, među ostalim, naglasak stavljaju na etičnost i moralnost u znanosti i visokom obrazovanju. Možda će se nekom učiniti čudnim da treba posebno inzistirati na moralnosti i etičnosti na tako uzvišenim područjima ljudske djelatnosti kao što su znanost i visoko obrazovanje, no način na koji funkcionira hrvatska znanstvena i akademska zajednica ukazuje da je takva inicijativa itekako potrebna.

Da ovom prilikom ne gnjavim mračnim i sumornim analizama o hrvatskoj znanosti na “dnu europske ljestvice”, brain drainu, korupciji, klijentelizmu, nepotizmu, torbarenju i tko zna čemu još, spomenut ću samo da je Forum organizirao tribinu kako bi se moglo raspravljati o novoj zakonskoj regulativi o znanosti i visokom obrazovanju. Nažalost, u vrijeme održavanja tribine o dva zakona (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Nacionalnoj zakladi za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske, te Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) već je bilo suvišno raspravljati.

Naime, Sabor je po kratkom postupku usvojio oba zakona, a da prethodno o prijedlozima zakona nije raspravljalo ni Nacionalno vijeće za znanost, a kamoli da je o njima vođena javna rasprava. A riječ je o važnim zakonima čije bi provođenje moglo imati dalekosežne posljedice na razvoj znanosti u Hrvatskoj, posebice na način financiranja znanstvenih projekata. Bi li se takvo nešto moglo dogoditi u Finskoj?

Izvor: tabula rasa

- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Finska zbog krize povećava ulaganja u znanost



Da bi se ostvario cilj od 4 posto BDP-a, finska vlada predlaže povećanje ulaganja od 760 milijuna eura do 2011.

Image Hosted by ImageShack.us

Finska vlada namjerava povećati ulaganja u istraživanje i razvoj na 4 posto BDP-a ne bi li suzbila recesiju kao početkom 1990-ih, prenose u utorak europski mediji.

Finsko Vijeće za znanost i tehnologiju, kojim predsjeda premijer Matti Vanhanen, usvojilo je početkom prosinca revidiranu strategiju politike razvoja obrazovanja, znanosti, tehnologije i inovacija.

Revizija predviđa povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj na 4 posto BDP-a do 2011., od čega će oko 1,2 posto osigurati javni sektor.

Ulaganja u istraživanje i razvoj 2007. iznosila su 3,47 posto BDP-a ili 6,24 milijardi eura, a 30 posto osigurao je javni sektor.

Cilj EU-a je da ulaganja u istraživanje i razvoj do 2010. iznose 3 posto BDP-a, od čega bi dvije trećine trebale dolaziti iz privatnog sektora, a jedna trećina iz javnog. Europski prosjek međutim stagnira na oko 1,9 posto od sredine 1990-ih, a od 2000. čak se smanjio.

Da bi se ostvario cilj od 4 posto BDP-a, finska vlada predlaže povećanje ulaganja od 760 milijuna eura do 2011.

Od toga je 330 milijuna eura namijenjeno sveučilištima, 220 milijuna središnjoj agenciji za financiranje istraživanja i razvoja te 80 milijuna Finskoj akademiji.

S obzirom na usporavanje gospodarstva, znanje je sve važnije, kazala je finska ministrica za obrazovanje Sari Sarkomaa.

Finska je brzo izišla iz recesije 1990-ih ponajprije zahvaljujući velikim ulaganjima u istraživanje i razvoj. "Jednaka hrabrost potrebna nam je i sada", kazala je Sarkomaa.

Izvor: Javno.hr

- 19:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 26.12.2009.

Kursar ili o žmirenju na nasilje




Profesor Tonči Kursar sa FPZG-a je, u sustavu vrijednosti u kojem je postalo gotovo neumjesno govoriti o stvarnim zadaćama akademske zajednice, zapravo neobjašnjiva pojava. U sustavu gdje se ispit može kupiti, jedino objašnjenje za napade je da si je sam kriv. Zar ne shvaća kako stvari funkcioniraju?

Društvo podupire sveučilišta u uvjerenju kako čuvanjem, prenošenjem i stvaranjem znanja ona služe općem dobru i unaprijeđuju ljudski život. Javno financiranje sveučilišta u tom je smislu izraz povjerenja koje zajednica ima u jedinstvenu društvenu ulogu sveučilišta. Ta je uloga sveučilišta u Hrvatskoj duboko nagrižena.

Sveučilište u Zagrebu se pojavilo u fokusu javnosti u jesen 2008. godine kada je pokrenuta Uskokova akcija Indeks. Ako stavimo na stranu činjenicu da do takve policijske akcije uopće ne bi smjelo doći da se sveučilište unutar sebe proaktivno i kompetentno bavi borbom protiv korupcije, ostaje činjenica da je nakon toga Sveučilište u Zagrebu dodatno narušilo sliku o sebi u javnosti. Tako je na primjer akademska zajednica potvrdila izbor u zvanje profesorici Ekonomskog fakulteta tijekom trajanja sudskog procesa u kojem je ista optužena za korupciju. Uvažavajući mogućnost da ishod presude bude oslobađajući, i dalje je neprimjereno da matično povjerenstvo odlučuje o izboru u zvanje bez uvažavanja konteksta koji dovodi u pitanje časno obavljanje akademske profesije. Na sličnom tragu, akademska zajednica i dalje pruža potporu dekanu Ekonomskog fakulteta koji je javno izložen ozbiljnim pitanjima o načinu na koji obavlja akademske dužnosti, i to nakon što ga je rektor Sveučilišta u Zagrebu pozvao da podnese ostavku u okolnostima koje nisu poznate javnosti.

U takvom kontekstu nije neobično da profesor koji ozbiljno shvaća akademski poziv bude tri puta fizički napadnut u toj istoj godini. Profesor Tonči Kursar sa Fakulteta političkih znanosti je, u sustavu vrijednosti u kojem je postalo gotovo neumjesno govoriti o stvarnim zadaćama akademske zajednice, zapravo neobjašnjiva pojava. U sustavu gdje se ispit može kupiti, ili se nekoga jednostavno nazove da se stvar 'pogura', jedino objašnjenje za napade je da si je sam kriv. Zar ne shvaća kako stvari funkcioniraju?

Nedavno sam pisala o tome kako uvođenje sustava "naplate" prijenosa znanja, odnosno sustava školarina, stvara niz perverznih poticaja sudionicima u sustavu; od države, preko sveučilišta pa do pojedinaca. Ako slijedimo logiku grafita sa jednog od fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - "tu me cijene, tu kupujem", onda inzistiranje na stjecanju znanja i usavršavanju postaje smiješno. Društveni cilj za što većim brojem visokoobrazovanih u hrvatskom je kontekstu pretvoren u prekomjerne kvote, a zatim je studij pretvoren u naplatu na rate. Ono što se time dobilo je poticaj studentima da zahtijevaju prolaz, pa makar to značilo spustiti po ne znam koji put kriterije na ispitu, dozvoliti desetak izlazaka na jedan ispit, ili studente preusmjeriti na ljetnu školu, usmeni ispit ili kako već želimo nazvati krajnju istancu gdje se više i ne pravimo da radimo svoj posao.

Ako na takav sustav "komercijalnih poticaja" nadogradimo gore opisan sustav vrijednosti kojeg krase zlouporabe položaja, korištenje javnih sredstava u privatne svrhe, pogodovanje, a onda i "vršenje utjecaja" pri upisu, prolazu godina ili stjecanju diploma, onda smo samo na korak od nasilja. Ako svojim radom kršimo te principe, kao što to čini profesor Kursar, onda smo nasilju izloženi.

E sad, možda će se dio kolega iz akademske zajednice pomiriti sa studentom kao kupcem. Možda će to jedan dio i pozdraviti; to je otvoreno za raspravu. Ono što nije za raspravu je žmirenje nad fizičkim nasiljem. Bez obzira što se možda dijelu kolega u ovom duboko ciničnom društvu čini donkihotovski inzistirati na usvajanju znanja kod studenata, napad na fizički, moralni i akademski integritet kolege mora probuditi makar elementarnu solidarnost. Ako ništa drugo, izazvati refleks: "A što da se to meni dogodi?" Želim li živjeti u društvu u kojem ne mogu računati na podršku kolega i zaštitu od strane nadležnih institucija nakon što sam izložena nasilju?

Dovoljno je sramotno da sveučilište popušta pod pritiskom logike "kupi i prodaj"; nedopustivo je da ne zalupi vrata pred korupcijom koja, kao što se ovo društvo iznova i iznova osvjedočuje, neizostavno dolazi u pratnji nasilja.

Izvor: H-Alter

- 04:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.12.2009.

Sastanak grupe za podršku radnicima



Image Hosted by ImageShack.us

Obavještavamo sve zainteresirane građane da će se sastanak neformalne grupe za podršku radnicima održati u srijedu, 23. prosinca s početkom u 20 sati u prostorijama slobodarske knjižnice i čitaonice Dislexia (klub Kocka, Savska bb, prvi ulaz desno). Sastanak je sazvan radi konkretnog dogovora zainteresiranih za izražavanje solidarnosti s radnicima Željezare koji su za Božić najavili preuzimanje tvornice. Pridruži se!

- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2009.

Poziv na izložbu "Građani"



Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

- 00:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.